nedjelja, 27. ožujka 2011.

Nacionalni muzej američkih Indijanaca, 2. dio

Svaki predmet u depou Nacionalnog muzeja američkih Indijanaca - a ima ih nekoliko stotina tisuća - pohranjen je u za tu svrhu izrađenu kutiju ili na drugi način stabiliziran i zaštićen na polici. Prilikom preseljenja zbirke iz skladišta u Bronxu u zgradu Centra za kulturne resurse u predgrađu Washingtona za ovaj su posao bili zaduženi konzervatori-restauratori. Prethodno su svaki predmet očistili, prema potrebi konsolidirali te fotografirali. Fotografije su pohranjene u bazu podataka koja bi trebala smanjiti potrebu za rukovanjem predmetima, a time i rizik od njihovog oštećivanja. Umjesto da uzmete predmet i prevrćete ga po rukama da biste ga pogledali, sada možete pogledati njegovu fotografiju u visokoj rezoluciji.


Indijanske figurice (lutke)

  

Strijele
  

Čizmice


Centar za kulturne resurse - ali i svaki veći muzej u Americi - zapošljava nekoliko ljudi koji se bave izradom postolja za predmete u muzejskom postavu i depou; to su tzv. mount-makers. Predmete treba primjereno poduprijeti jer materijali od kojih su načinjeni stare i propadaju. Neki su predmeti isuviše krhki da bi se njima slobodno rukovalo. Osim toga, predmeti moraju biti izloženi na određeni način.

"Sve je više prepoznato da je prevencija oštećenja korisnija od restauratorske intervencije," stoji na početku knjige Mount-Making for Museum Objects. "Izbor materijala za pohranu predmeta, tehnike koje se koriste prilikom transporta umjetničkih zbirki i kontrola mikroklimatskih uvjeta u zgradi ilustriraju ovaj preventivni pristup. Izrada sigurnih i stabilnih postolja ima ključnu ulogu u zaštiti krhkih i fleksibilnih predmeta te predstavlja još jedan od načina čuvanja zbirki. Bilo da je riječ o izradi podstavljene podloge ("jastuka") i kutije za pohranu, ili vizualno atraktivnog izložbenog postolja (...), krajnji je cilj sačuvati fizički integritet predmeta uz minimalan utjecaj na njegovu strukturu."

Koliko mi je poznato, kod nas još ne postoje stručnjaci koji bi se bavili ovim poslom, a nije prepoznata ni potreba za formiranjem specijalizacije unutar postojećih studijskih programa konzervacije-restauracije.


Gospođa koja se bavi izradom postolja (eng. mount-maker) pokazuje lutku na kojoj će biti izložena odjeća i "kruna" indijanskog poglavice  


Obilazak Centra za kulturne resurse završili smo u restauratorskim radionicama; tu su nam restauratori i studenti restauracije koji u Centru odrađuju obaveznu praksu govorili o predmetima na kojima rade.


Posjet restauratorskoj radionici Centra za kulturne resurse  


Više od bogatstva arheoloških i etnografskih predmeta u zbirci NMAI-a zadivljuje jedino raznolikost materijala od kojih su načinjeni: vlati trave, korijenje, bodlje dikobraza, školjke, perlice... Njihovo očuvanje predstavlja pravi izazov za restauratore. (Iskreno, ne znam koliko bih se snašla s takvim materijalima - već mi slike zadaju dovoljno problema. :)


I krojački se naprstak može koristiti za ukrašavanje odjeće :)
  
Jednako tako i perje!
  
Naušnice od školjki i perja egzotičnih ptica
  

Najviše me se dojmila jedna Indijanka koja je restaurirala pojas izrađen od crnih i bijelih perli. Objasnili su mi da pleme iz kojega taj predmet potječe ne dozvoljava da njime rukuje netko tko nije njihove krvi, zato je Centar za kulturne resurse morao angažirati restauratoricu Indijanku. Ona nam je, pak, ispričala da šare na tom pojasu pričaju priču o davno sklopljenom savezu između Indijanaca i bijelog čovjeka. U nizovima crnih i bijelih perli zapretena je jedna priča, povijest jednog naroda; onome tko ne poznaje taj jezik to izgleda kao obični crno-bijeli pojas.